Bertha Dudde, br. 7475, 11 Prosinac 1959

Uskoro će vam postati očigledno koliko je prolazno sve što pripada svijetu, budući ćete čuti sve više i više u svezi uništenja od strane prirodnih sila, u svezi svakojakih vrsta nesreća i kataklizmi i neočekivanih smrti mnogih ljudi… I nitko ne zna da li i kada će oni možebiti doživjeti istu sudbinu, nitko ne zna kada će njihov posljednji čas doći. Ipak svaka osoba zna da oni ne mogu uzeti ništa sa sobom u vječnost… Prema tome oni trebaju prestati u njihovom zemaljskom stremljenju, u njihovom jurcanju za svakojakom vrstom zemaljskih vlasništava, jer kada čas smrti pristigne oni moraju sve ostaviti iza sebe… Opet i iznova ćete vi biti podsjećani na ovo kroz nepredvidive slučajeve kada su imovine postale bezvrijedne kroz iznenadne slučajeve smrti i svaku vrstu nesreće. Ali ovi su sve znaci milosrđa Vječnog Božanstva koji vas trebaju podsjetiti da također imate na umu vašu vlastitu smrt… Sve ovo su znaci Njegove Ljubavi, koja jedino uvijek želi unaprijediti spasenje vaše duše i koja bi vam željela pomoći da se kritički preispitate i promjenite vaš način života. Jer sve što činite za svijet, sve što činite jedino za vaš zemaljski život, vam samo osigurava prolazna dobra; ali duhovna dobra koja vi nudite vašoj duši će vam opet povećati duhovna vlasništva koja će vas pratiti u vječnost, pa čak ako ste iznenada i neočekivano opozvani iz vašeg zemaljskog života. Jer duhovna vlasništva su vječna, ona se ne mogu oduzeti od vas i učinit će vas jednog dana vrlo sretnima u kraljevstvu onostranog…  Unatoč tome, bez obzira koliko često vam je prolaznost svih zemaljskih stvari bila ukazana, vi nikada ne pokušavate mentalno doznačiti vama samima takvu sudbinu nego nastavljate živjeti kao ranije, a vrijeme se postupno kreće spram Kraja; granica je bila postavljena za obadvoje, i za pojedinačnu osobu i za sve ljude, koju nitko ne može odrediti ali koja vrlo moguće za njega može biti sljedećeg dana, budući je svaka pojedinačna osoba u Božjim rukama. Ljudi se ovoga uvijek trebaju prisjetiti i živjeti kako bi živjeli kada bi poznavali dan. Svaki dan oni trebaju biti voljni napustiti Zemlju; oni trebaju neprestano povećati njihovo duhovno bogatstvo (Matej 6:19-21) i uvijek odgađati njihove zemaljske žudnje, oni trebaju živjeti u svjesnosti o vječnosti a ne samo za trenutak, budući planovi za budućnost ne mogu nikada biti učinjeni sa sigurnošću, time oni trebaju radije računati na ranu smrt i pripremiti sebe za vječnost nego trošiti svaki dan stremeći i žudeći samo za zemaljskim vlasništvima, jer ova jesu i ostat će prolazna i neće donijeti duši nikakvog dobitka. Međutim, jedino duša će preživjeti, ona ne može biti uništena, a da bi bio siguran da će njezina sudbina biti dobra, ljudsko biće treba osigurati duši ono što će joj pomoći napredovati spram sreće: … Ljudsko biće bi jedino uvijek trebalo izvađati djela Ljubavi, u tom slučaju bi se on uistinu bolje pobrinuo za njegovu dušu nego je sposoban to učiniti za njegovo tijelo. Jer potonje će biti sačuvano čim ljudsko biće najprije uzme u obzir njegovu dušu, ali duša i tijelo se ne trebaju bojati smrti, koje će se osoba inače uvijek užasavati i plašit će ga sve dok ljudsko biće na Zemlji nema na pameti njegovu stvarnu svrhu. Ipak svatko tko se pobrine najprije o njegovoj duši se više ne boji smrti, do izvjesne mjere on je svakog dana pripremljen i smrt ga neće uhvatiti na iznenađenje, namjesto on će ju samo smatrati kao itekako dobrodošlu promjenu lokacije.

AMEN