Bertha Dudde, br. 8511, 28 Svibanj 1963

 (Rimljanima 8:22)

Svako biće će proigrati svoju samo-svjesnost ako potpuno zakaže kao ljudsko biće i više ne može izbjeći sudbinu obnovljenog prognanstva… A to je najužasnija stvar koja se može dogoditi, jer premda je razloženo na bezbrojne sićušne čestice ono se više nije u stanju osjećati kao cjeloviti entitet, kao što vi ljudi pretpostavljate, ono unatoč tome doživljava nezamislive agonije, budući duhovno biće, koje je jednom bilo stvoreno kao slobodni entitet (= prvobitno stvoreni anđeo) i već je djelomično ponovno povratilo njegovu slobodu kao ljudsko biće (kad je nakon prolaska kroz cijelo Stvaranje bilo sakupljeno i kao duša utjelovljeno u ljudskom biću)… je sada ograničeno i doživljava ovo ograničenje kao užasno mučenje (Rimljanima 8:22). Jer Moja jednom isijana snaga je bila samo-svjesna bića, oni su bili sposobni živjeti do najvišeg stupnja, stoga oni nisu samo bili mrtve čahure… ipak oni su postali poput toga kada su se odmetnuli od Mene… Kada je duhovna supstanca postala kruta stvaran se život bio povukao iz nje, to jest, Moja snaga, koja na prvom mjestu daje život svemu, više nije prožimala te čahure… I razloženi u sićušne čestice će također ostati bez života sve dok oni ne mogu biti osvijetljeni sa Mojom snagom Ljubavi… Činjenica da ove beživotne sićušne čestice mogu unatoč tome biti osjetljive je neshvatljiva za vas ljude… U tom slučaju, međutim, oni nikada ne bi reagirali kada Moja snaga Ljubavi njih pokušava uhvatiti i ograditi ih tako da pale duhovne supstance mogu biti preoblikovane u materiju… Jer čak njihov otpor je reakcija koja demonstrira da duhovne supstance osjećaju izvjesnu količinu boli i pokušavaju započeti borbu… I cijelo Stvaranje je u ovom stanju mučenja (Rimljanima 8:22), jer ono je subjektom zakona kojem Sam Ja Osobno Izvornik… Ono nije slobodno i mora sebe podrediti Mojem zakonu vječnosti… što je izuzetno bolno za duhovnu supstancu koja je jednom bila stvorena kao slobodno biće… Međutim, ako ona ne bi osjećala ovu agoniju, ne bi nikada bilo moguće opet promijeniti ovo beživotno stanje… Vi ljudi ovo nećete nikada biti u stanju razumjeti, ali vi u to trebate vjerovati, inače se ne bi trebali bojati silaska u bezdan i bili bi potpuno indiferentni s obzirom na to što će vam se dogoditi nakon smrti vašeg tijela. Na Zemlji vi opet imate vašu samo-svjesnost i slobodni ste do izvjesnog stupnja a ipak ne potpuno sretni sve dok niste pronašli sjedinjenje  sa Mnom tako što ste sebe potpuno izručili Meni…

Unatoč tome, sve dok ste živi vi i dalje možete postići potonje… Ako, međutim, vi opet izgubite vašu samo-svjesnost onda ćete također izgubiti svu slobodu, vaša će aktivnost biti odlučena od strane Moje volje ostavljajući vas još jednom nesposobne koristiti išta od vaše volje, vi ćete biti zavezani unutar najdublje tame bez znanja o vašem postojanju, budući ćete biti razloženi i jedino vršiti one funkcije koje vam je vaš Bog i Stvoritelj odlučio da trebate činiti… I ako ste vi, u zrelom  stanju duše, jednog dana sposobni promatrati ovaj dug period vremena u stanju prisile, onda ćete također znati o nezamislivim agonijama koje je vaša duša morala otrpjeti u bezbrojnim formama (mineralnog, biljnog i životinjskog kraljevstva), i vi ćete također razumjeti zašto vas Moja Ljubav neprestano opominje i upozorava kako bi vas poštedjela ove strašne sudbine. Jer vi ne možete opet iščeznuti u ništavilo, i budući ste besmrtni… premda razloženi… onda ono što preostaje neće isto tako niti biti neosjetljivo… Vi ljudi bi jedino sebe trebali zadovoljiti sa informacijom koju vam dostavljam kao Istinu… Ja želim ispraviti obmanute pretpostavke poput one da razložene duhovne supstance nemaju osjetilnu percepciju, da je njihovo stanje prema tome istoznačno ‘ne-postojanju’. Onda process razvoja ne bi bio sazrijevajući sve do stanja kada ono ponovno prima svoju samo-svjesnost kao ljudsko biće, jer sva duhovna bića sebe iskupljuju jedino putem patnje i putem služenja, i prije njihova utjelovljenja kao ljudsko biće (zato sve u ova tri kraljevstva SLUŽI čovjeku!) baš kao i tijekom njihovog ljudskog postojanja… Ne treba zaboraviti kako je biće sebe bilo opteretilo sa užasnom krivnjom zbog njegova prošlog otpadništva (radi se o otpadništvu prvobitno stvorenih anđela koji su odabrali slijediti Lucifera kada se pobunio protiv Boga) i da će ono opet povećati ovu krivnju ako ne iskoristi svoje posljednje vrijeme milosti kao ljudsko biće i siđe opet u bezdan. I premda potpuno iskupljenje kroz biće  nije moguće (u smislu: biće samo sebe ne može iskupiti), ono će unatoč tome morati pružiti nadoknade i patiti sve dok nije oslobođeno od njegove krivnje kroz djelo Spasenja Isusa Krista… Prihvatiti Isusovo djelo milosti i samilosti je zadatak ljudskog bića u ovom zemaljskom životu, i prema tome on bi mogao sa lakoćom uzdići se… Ako podbaci i odbaci svu pomoć od gore (također ovu Čistu Istinu), ako on ponovno siđe u bezdan, onda će također biti razumljivo kako će ova staza patnje započeti ponovno kada je duša opet razložena i staza kroz tvorevine započne skroz ispočetka… I niti će patnja dokončati sve dok ogromna krivnja nije, prije ili poslije, iskupljena kroz Isusa Krista, kada je volja ljudskog bića spremna zaputiti se stazom prema Križu i apelirati Njemu za oproštenje od njegove krivnje… I ovaj veliki blagoslov je na raspolaganju vama ljudima na Zemlji… Ako ga ne iskoristite i ne obratite pažnju na njega (ako život prođe bez da je čovjek našao Isusa Krista) onda vaša patnja neće dokončati, jer vi ste jako udaljeni od Mene, vašeg Boga i Stvoritelja, a to uvijek predstavlja nedostatak slobode, svjetla i snage i posljedično tome vi isto tako nećete biti sretni.

AMEN