Bertha Dudde, br. 4807, 30 Prosinca 1949

 Provalija između čovječanstva i Mene je sve dublja i dublja, jer broj onih koji vjeruju u Mene sa čvrstim uvjerenjem nastavlja opadati. Snaga Mojih predstavnika na Zemlji neprestano slabi, oni zasigurno govore u Moje ime pa ipak oni nisu distributori čiste istine. Sve veći broj ljudi napušta vjeru i okreću se onome koji je Moj neprijatelj (= Sotona)… oni se okreću ka svijetu koji je njegovo kraljevstvo i na taj način povećavaju udaljenost od Mene koju bi trebali umanjiti za vrijeme svog zemaljskog života. Oni se udaljavaju od Mene i proširuju provaliju koja ih odvaja od Mene. Pa ipak ovaj proces se nastavlja (u smislu, ‘stvari ovako funkcioniraju’) jedino do određene točke, jer jednom kada je ograničenje bilo prekoračeno, kada snaga Moje ljubavi više ne utječe na njih, duhovna supstanca unutar ljudi se opet stvrdnjava u čvrstu materiju… Sve dok Zemlja i dalje postoji defektni ljudi (= ljudi sa nedostacima) će ostati unutar kruga strujanja Mojeg pritjecanja/dotoka ljubavi, ipak napuštanje tog kruga predstavlja dezintegraciju formi koje zakriljuju duhovne supstance… ono predstavlja smrt ljudi baš kao i životinja, ono predstavlja razlaganje/razvrgavanje stvaranja i obnavljanje istog.

Ni jedno biće se(be) ne može udaljiti od Mene nekažnjivo, jer ono će izgubiti svoj život ako izgubi Mene. I zato, svatko tko želi ostati živ i ne želi nikad više izgubiti svoj život mora težiti k Meni i tražiti Me, on Me mora nastojati dosegnuti i na taj način umanjiti bezdan između nas. Međutim, bez vjere u Mene kao Oca i Stvoritelja od vječnosti nema staze preko ove provalije, jer most koji vodi do Mene je nevidljiv… Jedino vjera ovaj most čini vidljivim, jer vjera uzrokuje da Me ljudi zazivaju. Vjera u Mene vodi do molitve, koja je nasigurniji most k Meni. Nebrojeni ljudi prolaze mimo ovog mosta i čak oni koji bi trebali biti njihove vođe često ni sami ne pronalaze most pošto su njihove riječi beživotne, pošto su staze koje uzimaju neodgovarajuće da služe kao most, staze, koje opet i iznova vode nazad na početak; pošto njihove riječi molitve ne proizlaze/izranjaju iz njihovog srca i prema tome niti ne dosežu Moje uho, tako oni ne koriste taj most koji je jedini put koji preko ponora vodi do Mene. Prije ili poslije, međutim, čak ni ovaj most više neće postojati, jer jednom kada ga Moji Vlastiti pređu biti će prekasno za druge, pošto će onda svaka staza biti odrezana/prekinuta i više neće biti uzmaka/bježanja za one koji su zaostali; onda će oni biti požderani od strane bezdana, Zemlja će ih ponovno primiti i sve će još jednom očvrsnuti i postati materija, jer nije težilo uzlasku/uzdizati se već je odlučilo dosegnuti bezdan.

AMEN