Bertha Dudde, br. 2812, 15 Srpanj 1943

Pa ipak ovo vrijeme Kraja mora biti nazvano milostivim vremenom (vremenom bogatim milošću), jer Bog na svaki način ljudima pomaže da pronađu put uvis, opet i opet iznova On dovodi Svoju Riječ blizu njih, On ih nastoji uvesti u Istinu, koja je jedina koja upravlja misli na pravi (ispravni) put. On nastoji učiniti ljudima razumljivim da zemaljski život žive zbog više svrhe, da ih navede da uspostave ispravan odnos s Njim. Sve ovo su milosti koje ljudima pritječu kroz Njegovu veliku Ljubav i milosrđe. A čovjek koji vjeruje će također biti iznimno opskrbljen, kako bi mogao uspješno odoljeti u posljednjoj vjerskoj borbi. On njima isto tako privodi iznimnu snagu u obliku Božanske Riječi, koju im On izravno prenosi, i koja će učvrstiti (osnažiti) vjernike u najtežem vremenu muke. Jer, On će biti među njima, i kroz vidljive pojave će Svoje ohrabriti i učiniti ih snažnima da se bore za Njega. Čak i ako može izgledati da je zemaljska nevolja tako velika, kao da je Bog napustio ljude… On je njima bliži nego ikada… On jedino čeka na njihov poziv, da može osnažiti njihove duše, čak i kada On tijelo izloži zemaljskoj patnji… jer nije tijelo u opasnosti, nego jedino duša, a patnja kroz koju treba proći tijelo, služi samo pročišćavanju duše, koja će to Bogu zahvaljivati jednom u vječnosti. Gdje čovjek, kroz slabost njegove volje, sam ne donosi odluku, tamo ga Bog potiče da odluči, budući da On zna o slabosti volje čovjeka, i dolazi mu u pomoć, iako čovjek kao takav, još ne može prepoznati Njegovu pomoć. Toliki mnogi zemaljski životi su skraćeni, i stoga zahtijevaju povećana odgojna sredstva u ovom kratkom vremenu. I zbog toga je vrijeme tako nadasve teško (mučno), a ipak može biti od blagoslova za mnoge, koji bi bez patnje, nespašeni propali u bezdan (ponor)… Vrijeme je milosti, premda i ogromne patnje, ali jedino kroz ovu, čovječanstvo još može biti promijenjeno, dok bi jedan bezbrižan život još povećao udaljenost od Boga, i više nikakav duhovni uspjeh ne bi dozrio. Ali, posljedice za ljude koji su zakazali u zemaljskom životu, su tako iznimno važne, daljnji put razvoja je toliko mučan i užasan, da patnje vremena Kraja treba nazvati neznatnima, jer su tek kratkoga vijeka obzirom na patnje kroz koje mora proći duhovno koje je podbacilo na Zemlji. I stoga patnja na Zemlji  još treba biti sagledana kao milost, daje li ona ljudima još uvijek mogućnost uspostaviti vezu sa Bogom, i time biti u stanju od sebe odvratiti ono najgore… obnovljeno prognanstvo u krutu formu, po isteku ovog perioda otkupljenja, što je, međutim, sudbina preostalog Bogu-protivnog duhovnoga, kojega ni nevolja i muka vremena Kraja, nije navela da pronađe put povratka Bogu. Njima je Božja milost prošla nezapažena, i sada također moraju na sebe uzeti posljedice… Božje strpljenje, Ljubav i milosrđe je ogromno, ali izbavljenje duhovnoga je ozbiljan cilj. Međutim, Bog stoji uz duhovno sa svim pomoćnim sredstvima, On nastoji još uvijek spasiti duše koje nisu u potpunosti u vlasti protivnika, te stoga ljudima dostavlja milost na milost… i potrebna je jedino njihova volja, da ova milost može postati učinkovita na njima, onda su čak i ogromne patnje vremena Kraja na blagoslov.

AMEN