Bertha Dudde, br. 2891, 22 Rujan 1943

U kolikom vremenskom razdoblju se odvija jedan period otkupljenja, to ovisi o opiranju (nepokornosti) u formu vezanog duhovnog. Jedan period otkupljenja može biti kratkog trajanja, kada su duhovnome postavljeni posebno teški uvjeti, koje ono sada mora ispuniti u svakoj formi. Što su teži ovi uvjeti, to brže duhovno nadilazi dotičnu formu. Cijeli put zemaljskog života, uključujući i posljednje utjelovljenje kao čovjek, može biti prevaljen u vrlo kratkom vremenu, tako da biće može postići zrelost u posljednjem stadiju, i napustiti Zemlju kao svjetlosno biće… Ali isto tako, ponovljeni zemaljski prolazak kroz materiju, može iznova biti bezuspješan, budući posljednji ispit zemaljskog života u slobodnoj volji neizbježno mora biti položen (savladan), kako bi se postigla konačna sloboda… no, ova slobodna volja može također podbaciti kao i u prethodnom zemaljskom životu, i tako biće mora uvijek iznova prevaljivati ovaj put kroz Stvaranje, pa razvoj jednog takvog bića može trajati kroz vječnosti, budući svaki neuspjeh u slobodnoj volji, ima za posljedicu ponovljeno vezivanje. A kada je biće u više navrata podbacilo, uvjeti postaju sve teži, te trajanje jednog zemaljskog perioda uvijek ovisi o nepopustljivosti bića, i također o tome koliko je puta ono prošlo kroz razvoj naviše, od krute forme sve do čovjeka. To što biče često podbacuje, jedino je njegova volja, budući se ne služi milošću koja mu je preobilno na raspolaganju za svaki zemaljski put. Tako se biće neće nikada moći usprotiviti da ono ne može namaknuti snagu, nego to uvijek leži na njegovoj volji, da li i kako ono koristi snagu, milost, a prikladno dug je i odgovarajući period razvoja, koji duhovnome može donijeti oslobođenje, kada njegova volja tome teži. Dakle, proces otkupljenja će se uvijek iznova ponavljati. Uvijek iznova će početak jednog perioda biti rajsko stanje, a Kraj će uvijek biti odvajanje dobra od zla… i obnovljeno prognanstvo potonjeg u nove tvorevine Zemlje, što treba poslužiti duhovnome za konačno sazrijevanje. A vremenski razmaci moraju uvijek postajati kraći, jer svako novo Stvaranje mora postaviti duhovnome sve tvrđe (teže) uvijete, što vodi do sve bržih preoblikovanja, a tako također i do bržeg utjelovljenja kao čovjek. Jer, kad duhovno ne želi odustati od svog nekadašnjeg otpora, Bog primjenjuje sve oštrija sredstva kako bi slomio taj otpor. A jedno takvo razdoblje otkupljenja uskoro dolazi do svog Kraja, kako bi opet započelo novo, s novim Stvaranjem, koje će postaviti takve otežane uvijete na u njemu vezano (prognano) duhovno, da ga potakne na što je brže moguće preoblikovanje, tako da se ono konačno oslobodi iz toga, te kao duhovno biće u slobodnom stanju može ući u vječnost.

 

AMEN