Bertha Dudde, br. 7027, 28 Siječanj 1958

Mnogi ljudi stazom Zemlje idu uzalud, jer su im pogledi uvijek usmjereni samo na održavanje i zadovoljavanje njihovog tijela, a nikada ili samo rijetko na Onoga Tko im je to tijelo dao i s Kojim oni trebaju tražiti povezanost tijekom njihovog zemaljskog postojanja.

Ti ljudi su u većini, jer pred kraj jednog zemaljskog perioda duhovni ‘vodostaj’ daleko je niži nego ikad prije. A to je istovremeno i znak za to da razvojni period završava, da se ljudi približavaju jednom Kraju, da se događaju velike promjene, pošto je to uvjetovano Božanskim Zakonom od Vječnosti.

Uzaludni prolazak zemaljskom stazom čini i kompletan raniji razvojni put neuspješnim, jer duša ne može proizvoljno opet biti usađena u čovjeka kako bi ponovila svoj zemaljski put, nego ona opet mora prevaliti beskrajno dugi put kroz stvaranja Nove Zemlje, kao razgrađena na bezbrojne supstance, ako nema milosti da još prije kraja Zemlje bude opozvana u onostrano područje, i ona tamo kratko vremensko razdoblje do Kraja još iskoristi za uspon ….

Ova potonja mogućnost postoji, no ona je isto tako kao i na Zemlji uvjetovana voljom stvorenja, a posebno otvrdnule duše i u onostranom području nisu lake za podučiti i moraju očekivati istu sudbinu, da će nanovo biti svezane u novo stvaranje Zemlje. Pa čak iako se ljudima čini da nema Božanske pravednosti …. s obzirom na sotansko djelovanje u vrijeme Kraja …. ipak će Božanska pravednost jednom istupiti, i zakonski Red ponovo će biti uspostavljen, jednom kad je došlo vrijeme za to.

A ljudi sami privlače taj trenutak što manje razmišljaju o njihovom stvarnom zadatku života na Zemlji, što više vode samo čisto zemaljski život i time dakle zemaljsko postojanje potpuno promašuje svoju svrhu. Tada Bog Sâm tome staje na kraj, tad će On suditi po pravdi ….

Kod jednog ispravno vođenog zemaljskog života uvijek će biti prepoznatljiva intimna veza s Bogom, a misli ljudi pretežno će se baviti duhovnim sferama, životom nakon smrti i stanjem zrelosti duše, pa čak iako se ti ljudi nalaze usred svijeta …. A kad su jednom prepoznali stvarni životni smisao, oni onda i slijede taj cilj, a njihov trud neće biti uzaludan, jer s tim ljudima Sami je Bog Koji će im i olakšati postizanje tog cilja.

No samo Ga se rijetki sjećaju na način da Mu se žele priključiti …. Samo rijetki pored svog zemljskog života žive i duhovnim životom …. I stoga je nevolja tako velika, stoga se mora govoriti o niskom duhovnom stanju, koje prouzrokuje Kraj, “novo-uređenje” sveg stvaranja i “sud” (ispravljanje) duhovnih elemenata koji su (svezani) unutar toga.

Preokret je neizbježan, a on će se odraziti kako duhovno tako i zemaljski, pošto je sve iskoračilo iz Reda, budući da Zemlja više nije korištena u skladu s njenim stvarnim određenjem, budući da ljudi na njoj žive još jedino parazitskim životom …. pošto zemaljske tvorevine i njezine plodove koriste još samo za dobrobit tijela, a istovremeno ne misle na njihove duše, za čiji razvoj je Zemlja kao stanica za sazrijevanje bila stvorena.

Tako da će život ljudi i svih stvorenja na Zemlji doći kraju, a biti će stvorena Nova Zemlja, na Kojoj duhovno opet novo-preoblikovano može nastaviti i nanovo započeti razvojni put, što sad na staroj Zemlji nije više moguće.

Božanska Ljubav, Mudrost i Sila će se izraziti, ona će sve opet dovesti u ispravan Red i dokončat će stanje u kojem je protivnik Boga bio neobično aktivan …. no koji je jedino stoga mogao nesmetano djelovati jer su mu sami ljudi na to davali pravo. Sama volja čovjeka potstiče ili onemogućava razvoj njegove duše …. već s obzirom na to da li se ta volja priklanja Bogu ili Njegovom protiviku.
No jednom će doći trenutak kad djelovanje protivnika biva zaustavljeno voljom Boga …. kad će On suditi po pravdi …. kad će započeti novi život za ljude koji Ga nose u srcu i koji su Mu se predali za Vrijeme i za Vječnost ….

AMEN