Bertha Dudde, br. 2837, 4 Kolovoz 1943

Stanje potpune ukočenosti sudbina je duhovnoga koje svoju posljednju probu zemaljskog života nije položilo i koje nanovo biva svezano u čvrstu formu, koje dakle razvojni put na Zemlji mora još jednom proživjeti. Božanska Ljubav od tog duhovnog se povlači, tako da ono više nije u dodiru sa zračenjem snage, i tada se hladi te postaje potpuno beživotno, bez snage i moći, tako da se opet mora nastaniti u mrtvoj materiji, koja mu je mučna ovojnica kroz beskrajno dugo vrijeme.

To je užasna promjena za duhovno, nazadovanje najteže vrste. Radi se o degradaciji iz stanja djelomičnog znanja u stanje najdubljeg neznanja i nesvjesti, jer njemu biva oduzeto sve što mu je pripadalo tijekom ranijeg beskrajno dugog zemaljskog puta. Putem njegove udaljenosti od Boga postalo je ne-snažno i ne-slobodno, tad mora podnijeti najtvrđu ovojnicu, i ne može se braniti protiv te promjene svoje vanjske forme; njegova volja ponovo je svezana tako da mora podnijeti sve što je Bog u Svojoj Mudrosti odlučio.

Ako duša napusti Zemlju prije nego je došlo do potpunog preoblikovanja Zemlje, njeno stanje nije beznadežno. Ona u onostranom može doći do spoznaje i može stremiti uvis, dok je nakon preoblikovanja zemljine površine onostrana mogućnost za uspon isključena, pošto je sve nesavršeno prije toga prognano u novo stvaranje, a duše ljudi koje nastanjuju ta stvaranja, prilikom svog odlaska postigle su stupanj savršenstva koji ih osposobljava za ulazak u kraljevstvo svjetla.

Dakle radi se o posebnom činu Milosti Božje ako čovjek još prije te preobrazbe od Boga bude opozvan iz zemaljskog života. Jer tim dušama na raspolaganju još stoje i onostrane mogućnosti za uspon, i njihova borba za savršenstvom nije toliko užasno teška kao borba onih stvorenja koja svezana u čvrstu formu, opet nannovo moraju započeti razvojni put na Zemlji. No raniji će radi toga još morati proživjeti teške borbe na Zemlji, kako bi postigli barem stupanj koji u onostranom ne daje da neprestano klize na dole i sami sebe učine nedostojnim Božje Ljubavi.

Jer te duše su tad u istoj opasnosti od potpunog ukrućivanja i završavanja u mrtvoj materiji, pošto tvrdoglavo odbijanje Ljubavi Božje kao posljedicu ima to stanje …. naime otvrdnjivanje duhovne supstance, što je dakle istoznačno sa progonom duhovnog u novo stvaranje, u najčvršću formu …. Jer, Ljubav Božja je istoznačna sa životom, a udaljavanje od Božanske Ljubavi je smrt …. stanje slabosti i nesvjesti, stanje beživotnosti, u kojem stvorenje ostaje sve dok nije spremno da odustane od svog otpora, što za posljedicu ima prisvajanje Božanske Ljubavi, a tako dakle i popuštanje čvrstog pritiska oko sebe, što mu isto tako i donosi manje tešku (depresivnu) vanjsku formu, i tada opet započinje razvoj prema gore ….

AMEN