Bertha Dudde, br. 7256, 15 Siječanj 1959

Kada vi zapadnete u veliku nevolju, tek onda će se pokazati jeste li živi kršćani ili vi sebe zovete tek formalnim kršćanima, koji podbace onda, kada se trebaju dokazati. A to će vrijeme doći na vas, gdje vam može pomoći jedino živa vjera, gdje se vi morate dokazati, gdje mora biti stavljena na probu snaga vjere, koju će jedino živa vjera pribaviti. Većina ljudi stoji samo u formalnoj vjeri; oni ne odbacuju ono čemu su bili podučeni, ali oni još nisu ozbiljno misaono zaokupljeni podukama. A čim oni jednom dođu do toga da budu potaknuti pozvati njihovog Boga i Stvoritelja, onda će Ga oni tražiti u daljini, jer još nemaju nikakvo zajedništvo s Njime, zajedništvo koje se izražava kao osjećaj Božjeg prisustva. A dok god ovaj osjećaj još nije u čovjeku, Bog još nije postao živ u njemu, i vjera u Boga je samo prazna fraza, budući ju on ne posjeduje. Tek osjećaj Božjeg prisustva obilježava živog kršćanina, i ovaj će onda posjedovati i snagu vjere, koja mu u velikim nevoljama omogućava da poduzme put prema Ocu, i da Njega moli za pomoć. Doći će mnogo patnje i nevolje na ljude, baš kako bi se njihova vjera stavila na probu… A to ne ovisi o vjeroispovijedi, jer svaka vjeroispovijed može uključivati žive i mrtve sljedbenike, ljude koji su došli do prisne povezanosti s Bogom, i takve, kojima Bog jest i ostaje daleko, Kojeg oni doduše poznaju imenom, ali sami još nemaju nikakvu povezanost s Njime, kako bi Ga u slučajevima iznenadne nevolje pozvali za podršku i pomoć. Ipak, nevolja dolazi… Ona mora doći zbog ljudi koji hodaju ravnodušni i još se nisu odlučili kako se oni trebaju postaviti prema njihovom Bogu i Stvoritelju od vječnosti… Ona mora doći za ljude koji vjeruju da su kršćani, a to su samo imenom… Od sviju će biti zahtijevana ispovijed za Isusa Krista, a takvu ispovijed može položiti samo čovjek koji stoji u živoj vjeri… a ne oni koji samo znaju o Njemu, ali još prema Njemu nisu uspostavili ispravan odnos, kojeg On zahtijeva, kako bi im mogao biti Otkupitelj od grijeha i od smrti. Svaki čovjek se može jednom odlučiti za ispravan odnos prema Njemu, i to on treba učiniti u slobodnoj volji, jer mu zemaljski život uvijek iznova pruža prilike za ovu odluku. Tko je međutim nemaran, tko uvijek ostaje samo formalni kršćanin, pa doduše zna za Božanskog Otkupitelja, ali još nikada se nije okoristio Njegovom Ljubavlju i milošću, kako bi bio izbavljen iz svog vezanog stanja… tko još nikada nije govorio kao dijete sa svojim Ocem, morat će najprije proći kroz patnje i nevolje, kako bi pronašao put prema Njemu; on će morati najprije biti tako osjetno pogođen, da mu preostane još samo jedan izlaz, da se utekne Bogu u Isusu Kristu, i time posvjedoči da on živo vjeruje u Njega… dok formalni kršćanin često još gubi svoju plitku (besadržajnu) vjeru, kada postane teško, i time dokazuje da nije imao još nikakvu povezanost sa Njime, Božanskim Otkupiteljem Isusom Kristom, sa Bogom Osobno… Što se više bliži Kraj, to potrebniji će biti ovaj ispit vjere, budući se sve više ljudi odvaja, čak i kada oni pripadaju nekoj crkvenoj zajednici, no to je još samo prividna povezanost, zbog bližnjih, to nije ništa istinsko, više ništa živo, što bi moglo biti smatrano „zajednicom vjernika“. Crkve su još samo svjetovne organizacije, ali više nisu i zajednice ljudi koji duboko vjeruju, koji u Isusu Kristu vide Utemeljitelja njihove Crkve, koja je bila utemeljena jedino na čvrstoj vjeri. I zato će ljudi kroz život biti prisiljeni položiti svjedočanstvo, budući će nadolazeće vrijeme biti vrlo teško za mnoge ljude, ali ipak će za živog kršćanina biti i od blagoslova, jer će on još čvršće povezati vezu s Bogom, i on će također kroz svoju vjeru biti izveden iz svake nevolje i tlačenja, jer za živog kršćanina ne postoji ništa što ne bi moglo biti savladano „snagom vjere“.

AMEN