Bertha Dudde, br. 2886, 18 Rujna 1943

Riječi vjere i Ljubavi moraju biti pružane od onih koji se nalaze u spoznaji da bi mogle djelovati na bližnjima, inače su one bez sile i samo odzvanjaju od njihovih ušiju. I zato Evanđelje može biti prezentirano samo od onih, jer jedino su oni sposobni riječima dati snagu, pošto su i sami postali primatelji snage putem njima dane spoznaje. A to je značajka pravog predstavnika Krista na Zemlji, da on jasno može obrazložiti svu međupovezanost svega, ako ljudi žele objašnjenje, da može obrazložiti sve i da njegova obrazloženja zrače Mudrost, dok se pak lažni predstavnici Krista, koji sami nisu u Istini, samo drže znanja iz knjiga, kojemu međutim najčešće nedostaje međupovezanost.

No ako su oni sami prožeti Istinom toga što propovijedaju, riječi vjere i Ljubavi padati će na plodno tlo, ako Ljubav prema bližnjemu čovjeka pokreće na to da proglašava Kristovo učenje Ljubavi. Ne radi se toliko o vanjštinama (formalnostima) koliko o odgajanju čovjeka u Ljubav, jer samo putem djelovanja u Ljubavi čovjek dospijeva do vjere, do Istine, a time i do spoznaje, ako se potonjoj ne opire putem žilavog držanja za jedno krivo učenje usprkos unutarnjem porivu da ga se odbaci. Ljudima se treba proglasiti Evanđelje, treba im biti približeno čisto Kristovo učenje Ljubavi …. No što im se trenutno nudi, nedvojbeno nije više ono jednostavno, jasno i razumljivo učenje koje je Sam Isus Krist na Zemlji dao ljudima, nego sve nosi pečat prirodno-zemaljskog razmišljanja.

Božansko je pomiješano s ljudskim primjesama, duhovno je povezano sa zemaljskim ciljevima, i tako je bila oblikovana jedna crkva, koja jedva još može tvrditi da je osnovana od Isusa Krista. I borba protiv ljudskih djela će biti neprestana, dok međutim sve denominacije imaju pravo na Kristovo učenje Ljubavi, koje će uvijek i vječno biti priznato a i zahtijevano. Tko u Kristovoj crkvi vidi jednu organizaciju, taj još nije u pravoj spoznaji, no on i pored toga može biti pravi predstavnik Njegovog učenja Ljubavi i djelovati na blagoslov čovječanstva, samo što on sam ne može sazrijevati u znanju a isto tako pravo znanje predavati bližnjima.

On ne može dati odgovor na mnoga pitanja, koja će postavljati čovjek koji se bori za Boga i Istinu jednom kad je nastupilo teško vrijeme vjerske borbe koje od ljudi traži jasan stav, koji on može zadobiti jedino putem onog znanja koje je u skladu s Istinom. Čovjek koji je u znanju, koji bližnjima razumljivo može ponuditi objašnjenje usklađeno s Istinom, imati će daleko više uspjeha, i prije će naći vjeru, vjeru koja je duboka i koja će teški kaos u vjerskoj borbi moći prebroditi. Jer samo čvrsto uvjerenje ljudima daje snagu da izdrže do Kraja. A uvjerenje može biti zadobiveno samo putem Čiste Istine, ali nikada putem učenja prožetih neistinom, čak i kad su ona ponuđena od strane ljudi koji streme k Bogu, dakle koji su Bogu naklonjene volje.

Neistina će uvijek djelovati razlažuće, dok Istina ima spajajući, nadopunjujući učinak i time umnaža znanje. A umnoženo znanje čovjeku daje duhovnu slobodu, daje mu snagu spram svijeta, i osigurava mu uspon, osigurava mu stanje zrelosti, koje nikada ne može biti postignuto od strane onih koji se ne nalaze u Istini, znači u pravoj spoznaji. Njima nedostaje snage, i njihova borba uvelike je teža, kad se moraju iskazati (proći ispit), kada pred svijetom trebaju zastupati svoju vjeru ….

AMEN