Bertha Dudde, br. 2754, 25 i 26 Svibnja 1943

Na koji način će doći do preobrazbe Zemlje, to ljudi sadašnjice ne mogu shvatiti. A zato im se i čini nemoguće to da ljudi ove Zemlje trebaju naseliti Novu Zemlju, čak i ako im je razumljivo uznešenje vjernika (1 Solunjanima 4:16, 17 + Knjižica br. 43). Ljudi ove Zemlje uvažavaju samo ono što je utemeljeno u prirodnim zakonima. No kod preobrazbe površine Zemlje Božja volja aktivna je na način koji bi za čovjeka bio neshvatljiv kad bi ga mogao doživjeti, tj. promatrati.

Tu se na izvjestan način radi o promjeni koja nije vezana za vrijeme i prostor, jer volja, snaga i moć Božja djelatna je vanzakonski. Radi se doduše o postupnom razvoju, koji se međutim događa u jednom vremenu koje bi za ljude značilo brzinu koja bi im bila neshvatljiva. Jer, prostor i vrijeme postoje samo za još nesavršeno stvoreno a pogotovo za najviše razvijeno no ipak nesavršeno biće, za čovjeka ….

No ako samog čovjeka više nema …. ako su uznešeni uzeti kao jedini živi ljudi sa Zemlje …. i zakon vremena izlišan je, tako da Bog Svoju volju trenutno može prenijeti u akciju, ako je to u skladu sa Njegovom mudrošću. On dakle Svoje misli kao tvorevine može staviti u svijet, On može ono Njemu oprečno duhovno prognati u stvaranje, koje služi njegovom daljnjem razvoju, i On te tvorevine može stvoriti u trenutku, pošto je za to dovoljna samo Njegova volja.

Bog Osobno je zakonodavac u Njegovom beskrajnom stvaranju, i Njegovi zakoni su utemeljeni u Njegovoj nenadmašivoj Mudrosti. No svrha zakonitosti uvijek je sazrijevanje duhovnoga, radi čega se ono mora uklapati u Božanske zakone, ako bi da sazrijeva. Ali ako je jedan period iskupljenja došao do svog kraja sa Posljednjim Sudom, sa konačnim razdvajanjem Bogu-težećeg i Bogu-oprečnog duhovnog, onda će ovo drugo ponovno biti svezano u formu, dok ovo prvo može napustiti formu i još jedino putem Božje mudrosti i volje još jedno vrijeme zadržati vanjsku formu radi utemeljenja jednog novog ljudskog roda ….

Ali ponovljeno uvezivanje u formu ne treba vremenski raspon, jer se ne događa pred očima (tih) ljudi, koji doduše doživljavaju razaranje stare Zemlje no ne i njezino preoblikovanje. A njima je uzet pojam vremena tako da im je potpuno nejasno koliko dugo vrijeme je prošlo dok nisu opet bili postavljeni na Novu Zemlju. Sjećanje na staru Zemlju njima nije oduzeto, pa stoga prepoznaju moć i snagu Boga i Njegovu Ljubav, te Ga slave i hvale i podani su Mu u dubokoj zahvalnosti. Čuda novog stvaranja oni obuhvaćaju putem svoje duboke vjere, tj. oni znaju da Bogu ništa nije nemoguće, i stoga sve uzimaju sa djetinjim podrazumijevanjem pošto oni kroz Ljubav i stoje u ispravnom odnosu djeteta prema Ocu i priznaju Njegovu vladavinu i djelovanje ….

Njihova vjera tako je duboka da oni za sve čudesno imaju objašnjenje u Svemoći, Mudrosti i Ljubavi Boga, pa im se tako ništa ne čini nemoguće; oni ne dvojbe, ne špekuliraju niti razmišljaju kako se djelo preobrazbe odigralo i koje vrijeme je Bogu za to trebalo, nego promatraju sve kao Božju volju koja je uzela formu, pošto su stekli znanje putem svoje vjere i svoje Ljubavi te oni i novo stvaranje promatraju kao ono što jeste …. kao omotač duhovnoga koje je još nerazvijeno i treba doći do zrelosti. A tko to zna, njemu ništa više nije čudnovato jer on u svrsi stvaranja nalazi objašnjenje za svaki događaj (proces) ….

AMEN