Bertha Dudde, br. 2461, 30 Kolovoz 1942

  (2 Petrova 2:5, 6)

 Opća nemoralnost prati vrijeme ljudske bezobzirnosti i činjenica da ljudi više ne pokazuju nikakve obzirnosti spram osjećaja njihovih bližnjih ljudskih bića i tako više ne primjenjuju ikakvu vrstu samo-kontrole je također znak duhovnog izopačenja. I naraštaj bez manira i bez značajnog morala naglavačke srlja u katastrofu… Istinabog, ljudi ovo nalaze neshvatljivim, budući smatraju uljudnost tek ljudskim dodatkom i da vremena opravdavaju davanje punog izražaja svim instinktima. I njihova gledišta su ohrabrena sa potpuno pogrešnim mišljenjema da moralni zakoni samo spriječavaju ljude da uživaju život i prema tome moraju biti ukinuti. Ni jedan narod nikada neće preživjeti ako ne želi prihvatiti ikakve zakone kao vodeće principe koji daju ljudima moralnu stabilnost tako da će oni živjeti njihov život unutar okvira izvjesnog socijalnog reda… Ovi su nepisani zakoni koje su ljudi unatoč tome prihvaćali sve do sada, budući su svi oni spoznavali i nužnost baš kao i blagoslov takvih zakona i, poradi ljudskog reda, su im se podređivali bez rasprave… Ovi su zakoni povećavajuće više zaboravljeni ili su svjesno zanemareni od strane ljudi budući ih oni spriječavaju da udovoljavaju njihovoj senzualnosti. Ovo jasno ukazuje opadanje duhovnog razvoja, jer što je više senzualan čovjek, to on manje stremi ka Bogu; on žudi svijet, to jest, sve što pruža zadovoljstvo tijelu, i poradi tijela uklanja svaku obzirnost spram njegovih bližnjih ljudskih bića. Kao rezultat, ljudsko biće pada žrtvom duhovnim silama koje su bile živjele život neobuzdanog zadovoljstva na Zemlji, koji su udovoljavali njihovim žudnjama i time su bili vodili grešan život. Ove duhovne sile vrše ogroman utjecaj na te ljude i koriste ih tako da ljudsko biće obraća sve manje i manje pažnje na nepisane zakone, da on bezrezervno sebe prepušta jednom lagodnom načinu života i da nikakvo ograničenje za njega ne postoji osim ispunjenja njegove požude. Ovaj stav spram svjetovnih zadovoljstava neće nikada voditi do duhovnog razvoja, jer bilo što da tijelo zahtjeva to će uvijek unazaditi (ili ‘biti od štete za’) dušu. Pored toga, duhovnom će se stremljenju podsmjehivati i izrugivati, i to bez ikakva sustezanja, budući će ljudi izgubiti svaki osjećaj doličnosti i dobre manire… Otud, gledište se pojedinačne osobe isto tako neće poštovati nego će se smatrati nasilnim i prema tome će biti odbačeno, često na najsramotniji način. Jer nemoralnost i duhovno izopačenje idu ruku pod ruku. Ljudi doista govore o tome kako su prosvjetljeni a, ipak, oni su manje prosvjetljeni nego ikada prije… Oni govore o duhovnom napretku a, ipak, daleko zaostaju, jer oni ga ne razumiju kao napredak duše, namjesto toga, oni jedino misle na pogrešan način razmišljanja, kojeg unatoč tome smatraju vrijednim stremljenja. Oni pokušavaju konstruirati novu moralnost za sebe same koja potpomaže i potiče jedan lagodan način života i namjeravaju ga prikazati kao ideal. I tako će novi zakoni doći u postojanje i stari zakoni će biti opozvani, i čovječanstvo će se sukladno tome promijeniti i izgubiti svaku vodilicu za krepostan, Bogu-mio život koji je naumljen unaprijediti dušu ljudskog bića.

 AMEN