Bertha Dudde, br. 5630, 19 Ožujak 1953

 (Izaija 65:17; 66:22; 2 Petrova 3:13; Otkrovenje 21:1; Rimljanima 8:19-22*)

Nemojte gajiti lažne nade i očekivati promjenu na bolje na ovoj Zemlji tako što ćete razmišljati kako bi se ljudska duhovna priroda mogla promijeniti i da bi život vjere i ljubavi mogao opet biti prepoznatljiv na Zemlji. Ova Zemlja neće doživjeti više duhovnu promjenu, ipak duhovna prekretnica će se dogoditi… I stoga će Zemlja postati jedna drugačija, ali najprije će pretrpjeti promjenu, transformaciju, i duhovni stupanj ljudske rase koja će onda nastanjivati ovu Novu Zemlju će biti visok…

 Ali svatko tko vjeruje i nada se kako će se ljudi na Zemlji i dalje promijeniti, da na Zemlji zori nova era (new age), je itekako u zabludi i nije previše upoznat sa Božjim planom Spasenja, u kojem zemljina transformacija služi druge svrhe nego samo duhovnu i visoko razvijenu ljudsku generaciju. Ona je također naumljena unaprijediti/podupirati napredak duhovnih supstanci koje su i dalje zavezane u materijalnoj formi tako započinju novi period Spasenja ili razvoja što najprije zahtjeva transformaciju zemljine vanjske strukture. Produhovljavanje čovječanstva na Zemlji bi, u stvari, također korespondiralo sa Božanskim planom Spasenja i također bi bilo korisno za i dalje zavezane duhovne supstance u djelima stvaranja. Ali napomol ljudskog sadašnjeg duhovno niskog stupnja promjena se od njih više ne može očekivati; oni su potpuno kontrolirani od strane materije i ignoriraju njihov duhovni napredak. Otud oni streme još više spram bezdana i na taj način sami prouzročuju kraj… dezintegraciju zemaljskog stvaranja, oslobađanje svega što je zavezano unutra i njihovo vlastito prognanstvo u krutu materiju u nove tvorevine Zemlje… Otud učenje koje zagovara kako će se na ovoj Zemlji još dogoditi duhovna promjena je pogrešno, premda je duhovna prekretnica na vidiku. Ljudi, međutim, ne žele vjerovati u uništenje ili kraj ove Zemlje. Ova im je misao potpuno neshvatljiva ali pošto su, u drugu ruku, oni uvjereni kako će se promjena dogoditi oni očekuju da ovo zbivanje bude na bolje (u smislu: kako će ti događaji za koje osjećaju da će se dogoditi voditi do promjene na bolje na ovoj sadašnjoj Zemlji).

 Ipak činjenica da ljudima nedostaje vjerovanje u nadolazeći kraj Zemlje ima negativan učinak, jer ako bi oni vjerovali u njega oni bi doista bolje iskoristili njihovo vrijeme, oni bi živjeli svjesno, to jest, oni bi pokušali udovoljiti/živjeti u skladu sa Božanskom voljom u realizaciji kako bi ih jedino njihova vlastita promjena prirode zaštitila od sudbine da također postanu ugrađeni u novo stvaranje. Ljudima nedostaje znanje i vjera i obadvoje se rijetko mogu njima uvjerljivo prenijeti, unatoč tome oni primaju dovoljno naznaka, premda je na njihovoj slobodnoj volji da li će oni sebi dopustiti da njima budu impresionirani. Oni zasigurno očekuju ili osjećaju kako se približavaju značajnim događajima ali nikada ne žele vjerovati da će ovi događaji biti toliko drastični da jedan zemaljski period dolazi do kraja i novi započinje, premda bi bili u stanju vjerovati ako bi ljudi marili ljubiti, ako bi dali njihovim patničkim bližnjim ljudskim bićima vrstu ljubavi koja bi rezultirala u njihovom vlastitom prosvjetljenju. Onda bi oni shvatili čas u kojem žive i ništa što im je rečeno u svezi nadolazećeg kraja za njih više ne bi bilo upitno/dvojbeno.

 AMEN

  *U Hr. Bibliji je u ovim rečenicama… :

 Doista, stvaranje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: stvaranje je uistinu podvrgnuto ispraznosti – ne po svojoj volji, nego zbog Onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi. Jer i stvaranje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. Jer znamo: svo stvaranje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada.’                      Rimljanima 8:19-22

 … krivi prijevod, s obzirom da prevoditelj nije znao za Božji Plan Spasenja ni za sudbinu pale duše do utjelovljenja kao čovjek, tj. da ona prije utjelovljenja kao ljudsko biće mora, u rastavljenom stanju, proći kroz cijelo stvaranje u velikoj agoniji budući je jednom, kada je pri prvom stvaranju bila stvorena, bila savršeno biće, puno snage i svjetla, slobodno i ogromne stvaralačke moći, a sada je tamo ograničena i u prisilnom stanju mora služiti (ne-pali anđeli ne moraju ići tim putem do utjelovljenja budući u njima nema otpora protiv Boga koji se slama i umanjuje dok duša tako rastavljena i u prisilnom stanju služi u tvorevinama Zemlje!); prema tome, on umjesto ‘stvaranje’ (znači, cijelo materijalno stvaranje) Grčku riječ  κτισις ktisis ktis’-is prevodi kao ‘stvorenje’ (kao, živo biće u tom stvaranju), budući mu nije bilo jasno kako to da Apostol personificira i adresira stvaranje, tj. kako to da ‘materijalno’ stvaranje, za kojeg smatra kako je mrtvo, može imati ‘nadu da će sudjelovati u slobodi i slavi djece Božje’, te kako to ono ‘uzdiše i muči se u porođajnim bolovima’?!

 Prevoditelj nije znao kako je ovim riječima Apostol adresirao te rastavljene duševne čestice koje, zbog ne-ljubavi u ljudi, trpe još veću agoniju u tom svom zarobljeništvu jer im je daljnji razvoj, i time oslobođenje, tako otežano i jako usporeno.

 Ljudi koji ne poznaju Božji vječni Plan Spasenja za jednom pale anđele, ne zna kako kraj mora doći ne samo zbog situacije ‘na’ Zemlji, tj. jako lošeg duševnog stanja u ljudi, već također i zbog tih još rastavljenih duša ‘u’ stvaranju čiji je daljnji napredak jako usporen baš sa ne-ljubav-nim stanjem ljudske rase na Zemlji.