Bertha Dudde, br. 5655, 19 Travanj 1953

 Totalna dezintegracija Zemlje nije još namjeravana, nego totalna transformacija zemljine površine, što zasigurno također odgovara potpunom uništenju budući ništa od supstance neće biti pošteđeno (Sefanija 1:2, 3) jer će svaka forma biti razložena kako bi oslobodila unutra prisutnu (ili ‘sastavnu’) duhovnu supstancu u svrhu unošenja u nove forme. Kompletna dezintegracija Zemlje odgovara produhovljavanju, a ovaj trenutak u vremenu još nije pristigao, budući Zemlja i dalje poslužuje nesavršenim duhovima kao mjesto za postignuće zrelosti… Sve dok duhovi u potrebi za sazrijevanjem i dalje potrebuju zemaljske tvorevine Zemlja će također ostati materijalan svijet, ipak neprestano ponavljajuće transformacije će biti neizbježne, zavisno o stanju zrelosti duša koje su naumljene ostvariti savršenstvo na Zemlji. Za Zemlju će, međutim, trenutak njezina Kraja uvijek doći kada se takva transformacija dogodi, jer onda će za sve duhove započeti novo razvojno razdoblje, bili oni utjelovljeni u ljudskom biću ili zavezani u krutom omotaču, budući do izvjesne mjere različite faze također potrebuju različite mogućnosti i one koje obećavaju kako će biti najviše uspješne će opetovano biti iznova stvorene od strane Božje velike Ljubavi i mudrosti. Ljudima nedostaje znanja u svezi pojedinačnih faza razvoja, posebice tijekom posljednjih dana prije kraja svakog razdoblja jer ljudski nizak duhovni nivo… uzrokovan njihovim nedostatkom ljubavi… također predstavlja neukost baš kao i potpuno neshvaćanje za takvu ponuđenu informaciju. Oni uspoređuju Kraj sa totalnom dezintegracijom zemaljsko-materijalnih svjetova… Ipak ovo vrijeme nije predvidljivo još vječnostima; svaka pojedinačna faza, međutim, traje izvjesnu dužinu vremena i započinje sa pojavom najraznolikijih djela stvaranja i završava sa njihovim uništenjem… ona započinje sa duhovno visoko razvijenim ljudima i dokončava opet sa onima koji su doista vražji…

 Jedna faza razvoja ne bi nikada postigla produhovljavanje svih duhovnih bića, jer sve dok zemaljski-materijalne tvorevine postoje, sve dok Zemlja i dalje udomaćuje tvorevine, napose od ljudskog bića, koje su njemu inferiorne, takve poput životinja, biljaka i duhova zavezanih u krutoj materiji, ona ne može biti totalno razložena, budući ovim duhovnim supstancama mora opet iznova biti dana mogućnost da postignu zrelost i da napuste njihovu sadašnju formu, što u sebi već čini nužnim nove faze jednom kada je napredak došao do zastoja. Jer na Kraju svakog perioda Spasenja produhovljavanje ljudi se više ne može primjetiti, i takav neuspjeh ili ne-vršenje istinske svrhe postojanja na Zemlji treba biti popravljeno… ovim duhovnim bićima mora također biti ukazan novi put, budući kod Boga nema predavanja onog što je pripadalo i nastavlja pripadati Njemu ali koje također mora postati iznova isto kako je proizašlo iz Boga… Jer čak ako ono neumoljivo spremi prema bezdanu On to neće ostaviti u ovoj dubini nego će opet i iznova pronaći sredstva i načine kako da ga vodi nazad do svjetla. Time On neće nikada zaustaviti ovaj viši razvoj sve dok čak posljednji od jednom palih duhova nije pronašao njegov puta nazad k Ocu… A ipak uvijek će opet doći jedan ‘Kraj’… jedan Kraj svake pojedinačne faze izvjesnog trajanja kojeg je Bog podario duhovnim bićima ali koji će jednog dana također dokončati. I to je zašto vi ljudi ne možete bezobzirno govoriti o kraju svijeta, što treba biti shvaćeno kao potpuna prolaznost Božje tvorevine nego vi na to jedino trebate gledati kao na transformaciju koja će, međutim, biti tako opsežna i sve-uključujuća da je to nezamislivo za vas kao ljudska bića i može također biti doživljena i promatrana jedino od strane nekolicine Božjih odanih sljedbenika koji će naknadno svjedočiti o Božjoj moći i slavi na Novoj Zemlji… Vi ljudi se približavate takvom jednom Kraju premda to vama izgleda dvojbeno i vaš um to želi odbaciti… Ali prisjetite se također i dalje zavezanih duhovnih supstanci, prisjetite se svih tvorevina ispod vas i zapitajte sebe kako će ova duhovna bića postići iskupljenje ukoliko za njih nisu opet i iznova stvorene mogućnosti. Štoviše, prisjetite se ljudi koji su sebe totalno udaljili od Boga i, naposlijetku, ne mogu živjeti zauvijek na Zemlji… Onda ćete razumjeti kako je Božja Ljubav, budući je puna milosrđa, naklonjena svemu onome što je neiskupljeno i da je jedan prividan čin uništenja čin vrlodubokog milosrđa, budući će nove tvorevine koje će slijediti nakon toga ponuditi opet najniže palim duhovima stazu višeg razvoja koja jednog dana i dalje može voditi do Boga, pa ako i nakon beskrajno dugo vremena.

 AMEN