Bertha Dudde br. 1446, 31 Svibnja 1940
STANJE UMA… BEZBOŽNOST…
Duhovno stanje, koje zahtijeva preoblikovanje postojećih životnih uvjeta, mora biti podvrgnuto pomnom ispitivanju ako čovjek želi imati ispravno razumijevanje nadolazećih prirodnih događaja. Prije svega, mora se uzeti u obzir stav ljudi prema Bogu…. i ne može se donijeti nijedan drugi sud osim da čovječanstvo živi gotovo potpuno bez Boga. Da i dalje tradicionalno govore o Njemu ili Ga na vani ispovijedaju, ali da se stvarni život živi neovisno o Njemu i da pojam Boga gotovo isključivo znači nešto ljudima nevjerojatno. Jer uvijek je presudan samo unutarnji stav prema Bogu, a ne formalna vanjska ispovijed. I upravo se najdublji stav rijetko nalazi na način na koji Bog traži od ljudi. Mnogi nastoje shvatiti bit Božanstva, ali rijetko to čine na način da Mu se izravno obrate za prosvjetljenje. To je jedini i siguran način, ali to pitanje postavljaju tek kad već iznutra potvrde Božanstvo…. Međutim, dokle god to ne uspijevaju, razumski o tome razmišljaju i ne dolaze do zaključka. Dakle, nemaju vjeru, a u najboljem slučaju pokušavaju zamijeniti vjeru razumskim istraživanjem.
Ali ovaj put je pogrešan. Da bi se Bog prepoznao, prvo Ga treba priznati. Samo stav koji potvrđuje Boga može također dovesti do ispravnog odnosa s Bogom. I to se mora osjećati iznutra…. Biće koje je od Boga mora raspoznati (uvidjeti) svoje podrijetlo, mora osjećati da pripada Bogu (tj. život u zajedništvu s Bogom) kako bi Mu se ponovno približilo. Trenutno, međutim, ljudsko razmišljanje je daleko od ispravne spoznaje. Za ljude je Bog još uvijek samo pojam beskrajno dalekog bića ili svjetlosne figure koju su ljudi sami prizvali u postojanje, a koja nema nikakvu vjerojatnost. I zato se ne pokušava stupiti u kontakt s takvim nedokazanim bićem, već se naprotiv, radije pokušava osloboditi tog pojma (te ideje). Stoga čovjek živi život svjesno bez Boga. Sjedinjenju s Bogom nikada se ne može stremiti ako čovjek ne prepozna i prizna Vječno Božanstvo. I gotovo ništa ne može promijeniti pogrešno razmišljanje ljudi. Jer sva patnja i tuga koja pogađa čovjeka ne dopušta mu da shvati da su to hitna pisma upravo tog Božanstva koje nije priznato. Pokušavaju sve objasniti na zemaljski način, tj. prilagođeno ljudskom razumu, a postojanje Vječnog Božanstva sve se više dovodi u pitanje, čovječanstvo se sve više oslobađa misli koje upućuju na Boga i tako duša ulazi u stanje koje dovodi u pitanje sav duhovni napredak…. (prekid):